Prenosimo intervju sa našim sugrađaninom, šampionom Hasanom Huseinbašićem, objavljen na iecm.ba (Informativno-edukacijski centar za mlade):
Huseinbašić: ” Nisam mogao odustati zbog volje..zbog inata da uspijem i kažem da ja to mogu!!!”
Ove sedmice imali smo priliku razgovarati sa našim uspješnim mladim sugrađaninom Hasanom Huseinbašićem, nakon uspješnih pobjeda na europskom juniorskom prvenstvu u kik boksu, gdje je Hasan uspio postati po drugi put europski juniorski prvak. Hasan je jedan skroman momak koji je pokazao mladim ljudima u Tešnju i Bosni I Hercegovini, da je moguće uspjeti napraviti veliki rezultat.
1. Prije svega, Hasane još jednom ti upućujemo iskrene čestitke na još jednom osvajanju titule europskog prvaka u kik boksu. Možeš li nam reći započetak ove priče, ko je Hasan Huseinbašić?
Hvala vam na ovim divnim riječima i čestitkama što ste uputili meni. Ja sam jedna izrazito mlada osoba, rođena 27.februara. 1997.godine u Heidelbergu u Njemačkoj. Pohađam četvrti razred Mješovite srednje škole, odsjek elektro računarstvo. Trenutno živim na Jelahu sa svojim roditeljima.
2. Kako je tekao razvoj tebe i tvoje karijere?
Moj otac odigrao je važnu ulogu da se odlučim baviti sportom i sportskim aktivnostima. Naime, moj otac se ranije bavio košarkom i to kao profesionalni igrač u košarkaškom klubu “Čelik” iz Zenice, gdje je on čak i jedno vrijeme bio i igrač košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine. Kao dijete u drugom razredu osnovne škole, na nagovor svog oca, počeo sam trenirati kik boks. Odluka da počnem trenirati kik boks došla dok sam bio drugi razred osnovne škole, pošto sam bio prilično zainteresiran za kik boks i borbe u ringu. Prvi rezultati teških odricanja i teških borbi, počeli su stizati 2006.godine kada sam po prvi put otišao na državno prvenstvo. Taj rezultat će mi dati poseban elan i motivaciju da uspijem postati europski juniorski prvak.
3. Kada se desila tvoja prekretnica u karijeri?
Moja prekretnica u karijeri desila se 2012.godine, kada sam uspio otići na svjetsko prvenstvo u Slovačkoj, i baš na tom svjetskom prvenstvu sam uspio osvojiti treće mjesto. Nakon tih izvrsnih borbi na svjetskom prvenstvu, uslijedilo je europsko prvenstvo 2013.godine, gdje sam bririrao i tada po prvi put osvojio titulu erupskog juniorskog prvaka u kik boksu. Zanimljivo je možda reći da sam u polufinalu pobijedio momka iz Azerberdžana nokautom, a dok sam finalnu borbu pobijedio za tri minute, također naokautom.
4. Kako su tekle tvoje borbe u 2015.godini?
Ove godine sam osvojio po drugi put titulu europskog juniorskog prvaka u kik boksu. Prije toga, osvojio sam tri balkanska kupa, državni kup Bosne i Hercegovine bez izgubljenog meča u 2015.godini. Osim toga, osvojio sam 14 medalja u preko 30 borbi.
5. Fascinantno, nema se šta reći, nego svaka čast. Koji su najzaslužniji ljudi, osim tebe naravno, što su doprinjeli da napraviš ovakve rezultate?
Među najzaslužnijim ljudima koji su mi pomogli da napravim ovakve rezultate, svakako tu je moja porodica (moj otac i majka), zatim treneri Husein Alibalić iz Jelaha i Nermin Bašović iz Sarajeva, stim da je moj trener Husein uz mene od samog početka. Osim ovih ljudi, moram se zahvaliti i općini Tešanj na određenoj finasijskoj pomoći, kao i Edinu Maksumiću vlasniku Vanile, kao i ostalim našim privrednicima.
6. Reci nam, po tvom mišljenju, kakav je danas položaj mladih na području općine Tešanj i Bosne i Hercegovine?
Položaj mladih danas je loš. Razlozi za koje ja smtram da su doveli do takvog položaju su prije svega u društvu koje nemari za njihove potrebe, ali isto tako i mladi podjednako su krivi kao i društvo. Svi govore da su mladi rješenje, a ne problem, što u praksi nije tačno. Mladi danas lutaju bez cilja i ideje, zato i ne treba čuditi što odlaze iz ove lijepe zemlje. Mladi moraju odlučiti šta žele biti u svom životu. Moraju se voditi ciljevima, jer bez tih ciljeva, mlada osoba će svaki dan “potrošiti” na besmislice i govorkanja “da su joj svi krivi što nije bio/bila je postala što je htjela, a ona najmanje”. I na kraju, volja je osnovni pokretač i naša snaga koja nas vodi ka uspjehu. Po sebi znam, koliko je teško uspjeti…toliko krvi, toliko znoja, toliko modrica..zar mislite da nisam htio odustati?! Htio sam, ali nisam mogao zbog volje..zbog inata da uspijem i da kažem da ja to mogu!!
7. Za kraj ovog vrlo motivirajućeg intervjua, šta se treba poboljšati na lokalnom nivou da imamo još bolje sportske rezultate, pošto talenta imamo na pretek?
Ono što meni kao profesionalnom sportisti najviše smeta, jeste da nemamo kvalitetne prostore za razvijanje sportskih kolektiva, a pogotovo sportskih individualaca. Potpuno je nevjerovatno da gotovo svaki mjesec dana “nikne” novi kaffe bar ili kladionica, i da se svakodnevno broj mladih koji borave na takvim mjestima povećava, dok se broj sportista smanjuje. Taj odnos moramo svi mijenjati, počevši od mene pa do kompletne društvene zajednice.
(iecm.ba)
